Ako vremenske prilike i vlaga zemljišta dozvoljava ore se zemljište, koje nije poorano jesenas, za sjetvu proljetnih usjeva. Prije oranja rasturaju se stajnjak i mineralna đubriva. Nabavlja se reprodukcioni materijal: sjemena, đubriva, zaštitna sredstva, rezervni dijelovi i ostalo što je potrebno za proljetnu sjetvu. Kontroliše se stanje uskladištenih proizvoda.

Ako vrijeme dozvoli izvodi se đubrenje organskim i mineralnim đubrivima i obrada zemljišta, ako nije obavljena u toku jeseni, priprema zemljišta za sadnju voćaka (rigolovanje ili kopanje jama).

Pri kraju mjeseca može se početi sa zimskom rezidbom voćnjaka.

Pripremaju se zaštićene lijehe za sjetvu rasada . Sije se paprika te rani kupus i ostale kupusnjače u zaštićen prostor za proizvodnju rasada.

Ako se temperatura poveća trebalo bi izvršiti kontrolu pčelinjih društava, i obaviti prihranjivanje pogačama. Nekada se desi da se pčelinje leglo, tokom zime pomeri na stranu gde nema dovoljno meda pa pčele mogu da stradaju iako u košnici ima hrane. To se dešava i u LR košnicama gde pčele zimuju u dva nastavka a pčelinje leglo ostane u donjem nastavku gde je nedovoljno meda.

Dobro je krajem meseca dodatno utopliti košnice odozgo, ako to nije ranije urađeno.

U ovom mjesecu počinje prihranjivanje pšenice i durgih ozimih usjeva – zobi, raži, ječma, uljane repice, koji su iz zime izašli iscrpljeni.

Krajem februara počinje sjetva jarih usjeva kao što su jara pšenica, zob, raž i ječam, naravno ako su povoljne temperaturne prilike i stanje vlage u tlu.

Što se tiče stočarstva, ovo je mjesec kada mladi često dolaze na svijet. Zato se treba pripremiti za prašenje krmača, pa kako je ovaj mjesec često hladan treba se pripremiti za utopljavanje mladih prasaca nastiranjem debelih količina slame u svinjcima.

Prasčićima u svinjcu treba napraviti sklonište od letvi ili gredica ispod kojih semogu skloniti da ih majka ne bi prignječila.

Pripremiti odgovarajuće uslove za teljenje krava koje je, takođe, veoma često u ovom mjesecu. U jednom uglu prethodno očišćenom, treba prostrijeti čistu slamu. Pri teljenju poželjno je da prisustvuju lica koja će pomoći ako dođe do nekih komplikacija.

Ishrani stoke posvetiti posebnu pažnju. Osigurati dvoljno minerala i vitamina. U jasla se stavlja najkvalitetnije sijeno, a ako tele sisa, treba ga dovoditi na podoj svaka tri sata, ili ga ostavljati kraj krave da sisa po volji.

Tokom februara izvodi se rezidba jabučastih i koštičavih voćnih vrsta. Mirovanje voćaka se privodi kraju pa treba orezivati jabuke, kruške dunje, šljive višnje, trešnje i crne ribizle. Obavlja se zimsko prskanje voćaka, te površinska obrada zemljišta za proljećnu sadnju voćaka. Brskva se prska bakarnim preparatima radi suzbijanja prouzrokovača kovrdžavosti lišća.

Treba nastaviti sa izvođenjem priprema i prodaje plodova, stratifikovanje sjemena, skidanje reznica i kalem grančica, odstarnjivanje izdanaka malina i kupina koje su donijele rod. Obaviti đubrenje ako nije do tada obavljeno.

Ukoliko vremenske prilike omogućavaju, počinje sjetva ranog povrća. Plastenici i staklenici sada pokazuju svoju veliku prednost u odnosu na proizvodnju povrća na otvorenom prostoru. Ali, oprez, februar zna da bude hladan i sa mnogo sniježnih padavina. U tom slučaju mora se obezbijediti posebna njega mladih biljaka u plastenicima i staklenicima. Ukoliko je moguće osigurati zagrijavanje i obezbijediti dovoljno svjetla – trud i ulaganja će se isplatiti.

Često matice počnu da polažu prva jaja u toplom periodu oko Nove godine. Ako nema hrane, mogu se dodati pogače, ili približiti neki ram sa medom uz samo pčelinje leglo, a ukloniti prazan ram koji je tu bio. Sada je dobro da se doda neki utopljavajući materijal (novine, karton, stiropor...) pod krovove košnica.

Ratari u martu nastavljaju prihranjivanje ozimih usjeva azotnim đubrivima. Siju se jari usjevi – pšenica, zob, raž i ječam, ako to nije učinjeno tokom prethodnog mjeseca. . Sjetva jarih usjeva treba da se obavi u ovom mjesecu, a ne u sljedećem, jer se osjetno smanjuju prinosi. Ako ozimi usjevi nisu prihranjeni, prihranjuju se sada, u vrijeme bokorenja.

Ovcama, i drugim preživarima, treba davati stočnu so. Poslije zimske ishrane stoku treba dovesti u dobru kondiciju. Posebnu brigu posvetiti izbalansiranoj ishrani.

Završava se rezidba jabučastih i koštičavih voćnih vrsta. Suzbijaju se korovi u voćnjacima i obavlja međuredna obrada oranjem. To je veoma važan posao jer vegetacija uveliko kreće i teba se pobrinuti da korov bude blagovremeno uništen kako ne bi korisnim biljkama trošio dragocjenu hranu. U rasadniku i voćnjacima obavlja se prihranjivanje. Posađene sadnice se prekraćuju.

Povrtari u martu nastavljaju na otvorenom polju sjetvu ranih proljetnih usjeva: mrkve, peršuna, paštrnjaka, rotkve, rotkvica, spanaća, graška, lukova. Sade se lukovi, ren, salata, kelj, kupus, keleraba.

Obaviti radove oko čišćenje podnjače, posebno ako ima više uginulih pčela, ako su ulazili miš ili rovčica. Kada pčele počnu češće da izleću treba skinuti češljeve sa leta. Dobro je da se pčele povremeno prihranjuju spočetka malim količinama šećernog sirupa ili još bolje razređenog meda (20% mlake vode), obično 200-300g a kasnije se može davati i više, koliko društvo potroši, kao podsticaj razvoju. To je posebno korisno ako u prirodi započne cvetanje pa nastupe kišni dani.

U ovom mjesecu završava se sjetva ranih usjeva, pa se siju usjevi srednjeg i kasnog proljetnog roka: u prvoj polovini mjeseca siju se suncokret, soja, lucerka, crvena djetelina, smiljkita, a u drugoj pasulj, krmni sirak, sudanska trava, krompir, kukuruz i druge termofilne biljke (koje traže dosta toplote, a ne podnose hladnoću i mraz). Prije sjetve pokloniti pažnju pravilnom đubrenju i obradi. Optimalni rokovi sjetve su vrlo važni za kasniji razvoj usjeva i za prinose.

Ako ozimi usjevi nisu ranije prihranjeni, prihranjuju se azotnim đubrivima. Na izbor đubriva utiče pH vrijednost zemljišta i utvrđeni deficit azota. Đubrivo AN (33% azota) i UREA (46% azota) imaće prednost na zemljištima neutralne i blago alkalne reakcije. Na kiselim zemljištima bolje je koristiti KAN (27% azota). Za brze intervencije bolji au AN i KAN u odnosu na UREU.

Stoka se izvodi na pašu ili počinje da hrani zelenom hranom. To mora biti postepeno da ne bi došlo do probavnih smetnji.

U ovom mjesecu počinju da se raskvocavaju kvočke, pa ih treba nasaditi – ako u domaćinstvu, kako je to uobičajeno, nisu kupljeni jednodnevni pilići proizvedeni u inkubatosrkim stanicama. Ukoliko ste se opredijelili za sopstvenu proizvodnju pilića, oprez! Tokom prvih 3 do 40 dana, dok ne dobiju perje, pilićima je potrebno grijanje. Piliće koje su izvele kvočke, griju one same svojim tijelom, a nabavljene jednodnevne (one iz inkubatora) treba grijati vještačkim kvočkama.

Poslije završetka svih proljetnih radova, obavlja se površinska obrada zemljišta u matičnjacima, sjemeništima, rastilima i voćnjacima, a ako je potrebno, i đubri. Obavljaju se proljetna prskanja i sprovodi zaštita voćaka u cvijetu od poznih mrazeva. Orezuju se kupine i maline.

Obavlja se i prekalemljavanje voćnih stabala i divljaka, đubrenje azotnim đubrivima, sjetva stratifikovanog sjemena, obrada zemljišta (tanjiranje, freziranje ili okopavanje).

U aprilu se prihranjuje i okopava crni i bijeli luk i okopava i bere povrće iz jesenje i rane proljetne sjetve.

Povrtari koji su odlučili da izbjegnu proizvodnju rasada paprike i paradajza treba da znaju da je sada vrijeme za direktnu sjetvu ovog povrća. Direktna sjetva paprike i paradajza ima više prednosti – od smanjenja ulaganja u proizvodnju, pa do formiranja snažnih biljaka s razvijenim korijenovim sistemom, tako da paradajz može da se gaji i bez navodnjavanja.

Pčelari koji nisu izvršili prolećne preglede trebalo bi to što pre da učine, a ujedno će obaviti i proširenje legla, dodavanjem praznih ramova i satnih osnova. Srednjim društvima se mogu dodavati po dva izgrađena rama, ili jedan ram i jedna osnova a snažnim se mogu odjednom dodavati i dve osnove. pčelari koji su ostali sa slabim društvima treba strpljivo da ih neguju, da ih za početak suze a kasnije polako proširuju. Veoma dobra mera je preokretanje središnjeg rama legla za 180 stepeni, ili čak preokretanje svakog drugog rama legla. To ima za posledicu veliko širenje legla a može da se podstakne otklapanjem meda.

Početkom maja završava se sjetva kukuruza i kasnih jarih usjeva. U brdsko-planinskim krajevima sjetva počinje kasnije pa se i završava dvije-tri nedjelje poslije rokova koji se smatraju optimalnim za ravničarske krajeve. Ako su usjevi blijedi i zaostaju u razvoju, mogu se u maju prihraniti. Jara strna žita, ako su jako zakorovljena, prskaju se herbicidima, a ako su slabog rasta, prihranjuju se mineralnim đubrivima. U drugoj polovini maja kose se prvi usjevi namijenjeni za ishranu stoke.

Sva stoka počinje da se hrani zelenom hranom pri čemu se mora voditi računa da ne dođe do nadimanja. Nadun, svaki stočar mora da zna, valja što hitnije liječiti, jer naduta životinja vrlo brzo ugine usljed ugušenja. Najjednostavniji postupak za spašavanje ugroženih životinja je masaža obje slabine gužvama slame. Za vrijeme masaže prednji dio tijela životinje treba da je uzdignut, jer se tako omogućava lakše izlaženje gasova iz buraga. Korisno je i polivanje slabina hladnom vodom i stavljanje ledenih obloga. Praktikuju se i razni načini izazivanja povraćanja. Ako svi postupci ostanu bezuspješni, preporučuje se probadanje buraga. To se čini na najizbočenijem mjestu lijeve slabine posebnim šiljkom koji se naziva trokar, uz sredinu između posljednjeg rebra, kuka i leđnih pršljenova. Šiljak trokara prilikom uboda treba da je uperen prema laktu prednje desne noge.

Krajem mjeseca obaviti i treću plitku obradu zemljišta između redova. Prorjeđuju se plodovi voćaka. Uklanjaju se suvišni mladari u mladim zasadima u cilju formiranja uzgojnih oblika

Maj bi mogao da se nazove mjesecom sadnje, jer se sade krastavci, paradajz, paprika, lubenice, srednje rane kupusnjače.

Maj je mesec bagremove paše i večina radova na pčelinjaku je sada povezana sa tom pašom. Kod srednjih i slabijih društava medišta treba postaviti na početku paše a na jaka drustva, koja dobro ispunjavaju plodišta, medišne nastavke treba staviti i pre početka cvetanja bagrema.

Nastavlja se međuredno kultiviranje kukuruza, krompira, suncokreta, soje i drugih usjeva koji do sada nisu prihranjeni ili slabije izgledaju. U prvoj dekadi juna kosi se grahorica i crvena djetelina, te lucerka – drugi otkos za sijeno. Ona treba kraće da se zadržava u otkosima radi manjeg gubitka lišća i boljeg kvaliteta. U svim našim krajevima početak juna je najpogodniji za košenje livada, jer je trava u cvjetanju, a tada je najkvalitetnije sijeno. U drugoj i trećoj dekadi mjeseca žanju se ozimi ječam i ranije sorte uljane repice, a koncem mjeseca često počinju da se žanju ječam, pšenica, raž, tritikale i zob. Ako se ne siju postrni usjevi, strnište treba plitko zaorati (oko 10 cm).

Ovo je mjesec mladunčadi u stočarstvu, jer se u gazdinstvu sada nalaze mlada telad, jagnjad, prasci, pilići. Svima njima treba obezbijediti odgovarajuću hranu. Za preživare je najbolja dobra paša, tako da se krave izvode na pašnjake i napasaju. Što se tiče staje obavljaju se standardni radovi koji uključuju izbacivanje stajnjaka iz staje, hranjenje preživara i nepreživara...

Voćari u ovom mjesecu treba da obave potpunu zaštitu voćaka od raznih bolesti i štetočina, pridržavajući se, svakako, rokova prognozne službe za zaštitu bilja. Zemljište u voćnjaku traba održavati čisto, uklanjati korov, obaviti zelenu rezidbu, Suština zelene rezidbe je prorjeđivanje, a vrši se kada je kruna gusta i prilikom njenog oblikovanja. Pretežno se uklanjaju vodopije odsijecanjem iz osnove, zatim grane koje se ukrštaju, oboljele i lomljene. Starije grane se rijetko potpuno uklanjaju.

Jun je mjesec berbe ranih kupusnjača – kupusa, kelja, karfiola i kelerabe, graška za preradu i mladog krompira. Krajem juna beru se rani paradajz, paprika, boranija, tikvice, vadi luk srebrenjak.

Kada sazri bagremov med, može se izvršiti skidanje medišnih nastavaka i vrcanje. Ne treba vrcati nezreo med, jer će pokvariti karakteristike zrelijeg meda sa kim se zajedno vrca, a može i da se ukiseli.

U blizini košnica obezbediti vodu za pčele.

Žetva je posao godine, kojem se u ovo doba godine posvećuje najviše pažnje. Žito i druga zrnasta roba se skladište. Vlažno zrno (ispod 14 odsto vlage) treba prije uskladištenja osušiti u sušarama ili nekim drgim improvizovanim mjestima. U drugoj polovini jula završava se žetva strnih žita u ravničarskim, a pri kraju mjeseca i u brdsko-planinskim krajevima. Odmah poslije žetve zemljište se priprema za sjetvu drugog usjeva.

I važno upozorenje ratarima – ne spaljujte slamu i druge ostatke na strništu. Po završetku žetve dobro je uzeti uzorke zemljišta za hemijsku analizu i to je prvi i izuzetno važan posao u okviru priprema za jesenju sjetvu.

U julu, a i ranije, može se pristupiti tovu stoke koja se ne planira za priplod. Posebnu brigu treba voditi o razdvajanju životinja po polovima jer polna zrelost pojedinih životinja veoma često nastupa dosta rano i nije u skladu sa njihovom fizičkom razvijenošću.

Pored sijena, potrebno je za zimski „jelovnik“ osigurati silažu kao i dovoljne količine prostirke i koncentrata. Od veličine štale, svinjca, ovčarnika, živinarnika i dr. zavisi broj stoke koja će zimovati jer smještajni kapaciteti su među najbitnijim preduslovima za prezimljavanje stoke.

Pošto je juli obično najsušniji mjesec u godini, potrebno je, radi čuvanja vlage u zemljištu, obratiti posebnu pažnju površinskoj obradi zemljišta (drljanje, frezanje ili prašenje), zatim zastiranju površina ispod krošnje travom, a gdje postoji mogućnost, obavezno primijeniti navodnjavanje.

U zasadima jagoda treba zakidati stolone (lozice) na bokovima, a kod malina se, poslije završetka berbe, do zemlje orezuju i uklanjaju svi izdanci koji su donijeli rod iz malinjaka. Počinje ljetnja sadnja jagoda.

U julu voćari mogu da nastave zelenu rezidbu voćaka radi formiranja željenog oblika krune. Prema potrebi obavlja se zaštita.

Počinje i kalemljenje okularenjem na spavajući pupoljak jabuke, kruške i kajsije. Odsijecanje kalem – grančica za ljetno kalemljenje na spavajući pupoljak vrši se na sam dan kalemljenja ili dan ranije, a za kalemljenje na ostale načine, odmah po prestanku ili prije kretanja vegetacije. Do upotrebe, kalem-grančice treba čuvati u pijesku u podrumu.

U vinogradima lastare treba prikratiti i provući između žica. U redu se obavlja četvrto ili peto prašenje, a između redova peta plitka obrada zemljišta. Ako je suša, zalivati lozu. Kanale i puteve treba stalno održavati.

Povrće je u julu najčešće žedno i treba ga što više zalivati. Naravno, ako ima uslova za to. Posebnu brigu treba povesti o zaštiti od bolesti i štetnika. Obrađuje se zemljište nakon branja kultura. Okopava se, plijevi i prihranjuje povrće, posebno redovno to treba činiti poslije zalivanja ili kiše.

Vadi se prvo bijeli, a zatim i crni luk. Za vađenje pristiže i krompir. Počinje berba krastavaca i paprika. Nastavlja se sadnja kupusa, kelja i karfiola. Siju se boranija, mrkva, peršun, salata, i krastavci kornišoni, te rotkva i pozni kupus.

Treba obaviti zamenjivanje starog i lošeg satnih osnova, u ovom mesecu ćemo društvima davati satne osnove na gradnju, dodavati ramove sa medom društvima koja imaju manjak,prihranjivaćemo u slučaju potrebe.Obezbediti pojilice na pčelinjaku.

Padaju posljednji otkosi strnih žitarica i u brdskim krajevima. Strništa se zaoravaju. Neki širokoredni jari usjevi, ako je potrebno, mogu se još prihraniti i međuredno kultivirati. Ukoliko ima uslova za navodnjavanje, ono je u avgustu dragocjeno.

Kosi se sjemenska detelina, a kraj avgusta je posljednji rok za kosidbu otave. Ukoliko su vremenske prilike povoljne, u drugoj polovini avgusta počinje sjetva uljane repice, a zatim trava, lucerke, djeteline i smiljke.

Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tokom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.

Tokom avgusta nastavlja se ranije započeta berba jagodičastog voća, kao i njihova zaštita mrežama od štetočina kakve su, recimo, ptice. Vrši se povezivanje novih izdanaka žbunastog voća, npr. kupine i maline. Avgust je, zapravo, mjesec malih radova u voćnjaku, mjesec zatišja pred veliku berbu koja tek dolazi.

Maline, kao i jagode, imaju razvijene nove sorte koje plodonose tokom cijelog ljeta. Zbog toga se na malinjacima tokom avgusta ima šta raditi. Zavisno od sorte, neke se beru, neke potkresuju i povezuju.

U vinograd se doprema ambalaža i počinje se sa probnom berbom najranijih i ranih sorti grožđa. Grožđe se klasira, pakuje i otprema. U donjim dijelovima čokota uklanja se starije lišće.

Vinovu lozu treba zaštititi od pepelnice, truležnice i savijača, a ako je potrebno i od plamenjače. Paziti na karencu!

Kada je o povrtnjaku riječ, obavljaju se poslovi koji se, uglavnom, obavljaju tokom cijelog ljeta. Bere se rano povrće po potrebi; redovno se prozračuju staklenici i plastenici; a obavlja se i sjetva nekih zimskih vrsta povrća, kao i onih koje tokom jednog ljeta u više navrata dozrijevaju i u više navrata se siju.

Sada je vreme da se izvrši tretman društava protiv varoe. Avgust je ključni mesec pripreme društava za prezimljavanje. Obezbeđuju se dva ili najmanje jedan pun ram sa medom do zida košnice, s tim da makar na drugom bude i dosta polena. Zatim se stavljaju ramovi sa leglom i mednim vencima, pa opet ram sa polenom i ram sa medom. Iza toga, ka drugom zidu košnice se stavljaju spomenuti stari i loši ramovi Preporučljivo je u prerasporediti ramove u košnici tako da se stari, loši, sa mnogo trutovskog legla, stave što više na stranu, pa makar u njima bilo nešto legla.U slučaju visokih temperatura dobro je na košnice staviti pokošenu travu a u svakom slućaju obezbediti vodu na pčelinjaku.

Ako nije zasijana u avgustu, u ovom mjesecu se sije djetelina, lucerka, trave i travnatodjetelinske smješe. Prva dekada mjeseca je posljednji rok za sjetvu ovih poljoprivrednih kultura. Obavljaju se posljednje pripreme za jesenju sjetvu pšenice, tritikalea, zobi i raži.

Septembar, kao i dva prethodna mjeseca, je u znaku sabiranja ljetine. Slama je najčešća i najkvalitetnija prostirka i treba je odmah poslije berbe sakupljati i balirati.

U prvoj dekadi septembra završava se kalemljenje voćaka očenjem na spavajući pupoljak. Beru se plodovi zimskih sorata jabuka i krušaka i skladište u hladnjačama. Sa jabukama – oprez! Suviše rano obrani prezreli plodovi nisu pogodni za čuvanje, pa je određivanje najpogodnijeg vremena berbe zimskih sorti jabuka od posebne važnosti.

Počinje priprema zemljišta za jesenju sadnju ostalih voćnih vrsta.

Povrtlari vade krompir i skladište ga. Bere se boranija, krastavci kornišoni, paradajz, paprika i drugo povrće.

Ako nije obavljeno u Avgustu, saada se obavlja dopuna rezervi hrane, tretiranje protiv varoe. Ukoliko zateknemo neko društvo bez matice, najbolje ga je spojiti sa nekim drugim društvom. Društva u LR košnicama bi trebalo da imaju oko 1,5kg meda po ramu zaposednutom pčelama a kod DB nešto više (1,5-2kg) da bi mogla da sigurno zimuju bez dodavanja pogača tokom i krajem zime.

Poslije jesenje sjetve slobodno zemljište treba poorati duboko i đubriti stajnjakom i mineralnim đubrivima. Brazda ostaje otvorena, da bi bolje izmrzla tokom zime i prikupila zimsku vlagu. Ore se duboko oko 25 do 30 centimetara. Po pravilu, u jesen se ore za sve usjeve koji će se sijati u proljeće, osim na nagibima i naplavnim terenima, gdje ima opasnosti od erozije tokom zime. Uzorana zemlja tokom jeseni i zime nakupi mnogo vlage za ljetni period, a mrazevi istope grude i unište mnoštvo štetočina i korova u tlu.

Novembar je mjesec svinjokolja. Svinjsko meso obavezno pegledati kod veterinara, jer je trihineloza opasnija bolest nego što se misli.

Zaštita od zečeva zaslužuje posebnu pažnju. Podižu se voćnjaci, matičnjaci vegetativnih podloga i obavlja sadnja podloga u rastilu. Popunjavaju se prazna mjesta u voćnjaku. Nastavlja se đubrenje i osnovna obrada u zasadu. Izvodi se plavo prskanje breskve i kajsije, a mlade voćke štite od glodara.

U novembru se beru kasne kupisnjače – kupus kasni, kelj, i vade praziluk, zimska rotkva, cvekla, spanać, rotkvica, peršun, paštrnjak, mrkva… Predzimska sjetva obavlja se tokom novembra ili još bolje, početkom decembra. Tako se sije mrkva koja nikne tek u proljeće i ranije pristiže od one sijane u februaru i martu.

Novembar je mesec mirovanja pčela, kada u košnicama uglavnom nema legla i potrošnja hrane je vrlo mala. Pčelari mogu obaviti tretman oksalnom kiselinom, I provjeriti stanje u košnicama. Ne treba mnogo uznemravati pčele u ovom period. Na pčelinjaku i pored pčelinjaka treba saditi medonosno bilje.

U decembru se dovršava zimsko oranje, prethodno se zemljište đubri stajnjakom. Ranije posijanu ozimu pšenicu, ječam i raž, koji su razvili više od četiri lista ili su izbokorili, treba prihraniti.

Decembar karakterišu niske temperature, pa zato treba obezbijediti da sva stoka ima dobar i ugodan smještaj.

Ukoliko vremenske prilike dozvole, nastavlja se sadnja voćaka. U jesen posađene voćke ogrću se zemljom da ne bi došlo do oštećenja korijena. Kontroliše se da li zečevi i drugi glodari čine štetu u voćnjaku. Uskladišteni plodovi jabuka, krušaka, dunja i eventualno drugog voća se kontrolišu, pakuju i otpremaju.

Decembar je mjesec kada se završava berba kasnih kupusnjača preostlaih na polju i počinje priprema plastenika i staklenika za ranu proizvodnju povrća.

Obići pčelinjake i proveriti da li je sve u redu, spolja gledano. Košnice koje su eventualno stradale treba zatvoriti, isprazniti, ramove odneti u prostoriju i saće pretopiti. Pčelari koji se boje za rezerve hrane u košnicama mogu sad da dodaju hranu u vidu medno-šećernih pogača.

Ako vremenske prilike i vlaga zemljišta dozvoljava ore se zemljište, koje nije poorano jesenas, za sjetvu proljetnih usjeva. Prije oranja rasturaju se stajnjak i mineralna đubriva. Nabavlja se reprodukcioni materijal: sjemena, đubriva, zaštitna sredstva, rezervni dijelovi i ostalo što je potrebno za proljetnu sjetvu. Kontroliše se stanje uskladištenih proizvoda.

U ovom mjesecu počinje prihranjivanje pšenice i durgih ozimih usjeva – zobi, raži, ječma, uljane repice, koji su iz zime izašli iscrpljeni.

Krajem februara počinje sjetva jarih usjeva kao što su jara pšenica, zob, raž i ječam, naravno ako su povoljne temperaturne prilike i stanje vlage u tlu.

Ratari u martu nastavljaju prihranjivanje ozimih usjeva azotnim đubrivima. Siju se jari usjevi – pšenica, zob, raž i ječam, ako to nije učinjeno tokom prethodnog mjeseca. . Sjetva jarih usjeva treba da se obavi u ovom mjesecu, a ne u sljedećem, jer se osjetno smanjuju prinosi. Ako ozimi usjevi nisu prihranjeni, prihranjuju se sada, u vrijeme bokorenja.

U ovom mjesecu završava se sjetva ranih usjeva, pa se siju usjevi srednjeg i kasnog proljetnog roka: u prvoj polovini mjeseca siju se suncokret, soja, lucerka, crvena djetelina, smiljkita, a u drugoj pasulj, krmni sirak, sudanska trava, krompir, kukuruz i druge termofilne biljke (koje traže dosta toplote, a ne podnose hladnoću i mraz). Prije sjetve pokloniti pažnju pravilnom đubrenju i obradi. Optimalni rokovi sjetve su vrlo važni za kasniji razvoj usjeva i za prinose.

Ako ozimi usjevi nisu ranije prihranjeni, prihranjuju se azotnim đubrivima. Na izbor đubriva utiče pH vrijednost zemljišta i utvrđeni deficit azota. Đubrivo AN (33% azota) i UREA (46% azota) imaće prednost na zemljištima neutralne i blago alkalne reakcije. Na kiselim zemljištima bolje je koristiti KAN (27% azota). Za brze intervencije bolji au AN i KAN u odnosu na UREU.

Početkom maja završava se sjetva kukuruza i kasnih jarih usjeva. U brdsko-planinskim krajevima sjetva počinje kasnije pa se i završava dvije-tri nedjelje poslije rokova koji se smatraju optimalnim za ravničarske krajeve. Ako su usjevi blijedi i zaostaju u razvoju, mogu se u maju prihraniti. Jara strna žita, ako su jako zakorovljena, prskaju se herbicidima, a ako su slabog rasta, prihranjuju se mineralnim đubrivima. U drugoj polovini maja kose se prvi usjevi namijenjeni za ishranu stoke.

Nastavlja se međuredno kultiviranje kukuruza, krompira, suncokreta, soje i drugih usjeva koji do sada nisu prihranjeni ili slabije izgledaju. U prvoj dekadi juna kosi se grahorica i crvena djetelina, te lucerka – drugi otkos za sijeno. Ona treba kraće da se zadržava u otkosima radi manjeg gubitka lišća i boljeg kvaliteta. U svim našim krajevima početak juna je najpogodniji za košenje livada, jer je trava u cvjetanju, a tada je najkvalitetnije sijeno. U drugoj i trećoj dekadi mjeseca žanju se ozimi ječam i ranije sorte uljane repice, a koncem mjeseca često počinju da se žanju ječam, pšenica, raž, tritikale i zob. Ako se ne siju postrni usjevi, strnište treba plitko zaorati (oko 10 cm).

Žetva je posao godine, kojem se u ovo doba godine posvećuje najviše pažnje. Žito i druga zrnasta roba se skladište. Vlažno zrno (ispod 14 odsto vlage) treba prije uskladištenja osušiti u sušarama ili nekim drgim improvizovanim mjestima. U drugoj polovini jula završava se žetva strnih žita u ravničarskim, a pri kraju mjeseca i u brdsko-planinskim krajevima. Odmah poslije žetve zemljište se priprema za sjetvu drugog usjeva.

I važno upozorenje ratarima – ne spaljujte slamu i druge ostatke na strništu. Po završetku žetve dobro je uzeti uzorke zemljišta za hemijsku analizu i to je prvi i izuzetno važan posao u okviru priprema za jesenju sjetvu.

Padaju posljednji otkosi strnih žitarica i u brdskim krajevima. Strništa se zaoravaju. Neki širokoredni jari usjevi, ako je potrebno, mogu se još prihraniti i međuredno kultivirati. Ukoliko ima uslova za navodnjavanje, ono je u avgustu dragocjeno.

Kosi se sjemenska detelina, a kraj avgusta je posljednji rok za kosidbu otave. Ukoliko su vremenske prilike povoljne, u drugoj polovini avgusta počinje sjetva uljane repice, a zatim trava, lucerke, djeteline i smiljke.

Ako nije zasijana u avgustu, u ovom mjesecu se sije djetelina, lucerka, trave i travnatodjetelinske smješe. Prva dekada mjeseca je posljednji rok za sjetvu ovih poljoprivrednih kultura. Obavljaju se posljednje pripreme za jesenju sjetvu pšenice, tritikalea, zobi i raži.

Poslije jesenje sjetve slobodno zemljište treba poorati duboko i đubriti stajnjakom i mineralnim đubrivima. Brazda ostaje otvorena, da bi bolje izmrzla tokom zime i prikupila zimsku vlagu. Ore se duboko oko 25 do 30 centimetara. Po pravilu, u jesen se ore za sve usjeve koji će se sijati u proljeće, osim na nagibima i naplavnim terenima, gdje ima opasnosti od erozije tokom zime. Uzorana zemlja tokom jeseni i zime nakupi mnogo vlage za ljetni period, a mrazevi istope grude i unište mnoštvo štetočina i korova u tlu.

U decembru se dovršava zimsko oranje, prethodno se zemljište đubri stajnjakom. Ranije posijanu ozimu pšenicu, ječam i raž, koji su razvili više od četiri lista ili su izbokorili, treba prihraniti.

Ako vrijeme dozvoli izvodi se đubrenje organskim i mineralnim đubrivima i obrada zemljišta, ako nije obavljena u toku jeseni, priprema zemljišta za sadnju voćaka (rigolovanje ili kopanje jama).

Pri kraju mjeseca može se početi sa zimskom rezidbom voćnjaka.

Tokom februara izvodi se rezidba jabučastih i koštičavih voćnih vrsta. Mirovanje voćaka se privodi kraju pa treba orezivati jabuke, kruške dunje, šljive višnje, trešnje i crne ribizle. Obavlja se zimsko prskanje voćaka, te površinska obrada zemljišta za proljećnu sadnju voćaka. Brskva se prska bakarnim preparatima radi suzbijanja prouzrokovača kovrdžavosti lišća.

Treba nastaviti sa izvođenjem priprema i prodaje plodova, stratifikovanje sjemena, skidanje reznica i kalem grančica, odstarnjivanje izdanaka malina i kupina koje su donijele rod. Obaviti đubrenje ako nije do tada obavljeno.

Završava se rezidba jabučastih i koštičavih voćnih vrsta. Suzbijaju se korovi u voćnjacima i obavlja međuredna obrada oranjem. To je veoma važan posao jer vegetacija uveliko kreće i teba se pobrinuti da korov bude blagovremeno uništen kako ne bi korisnim biljkama trošio dragocjenu hranu. U rasadniku i voćnjacima obavlja se prihranjivanje. Posađene sadnice se prekraćuju.

Poslije završetka svih proljetnih radova, obavlja se površinska obrada zemljišta u matičnjacima, sjemeništima, rastilima i voćnjacima, a ako je potrebno, i đubri. Obavljaju se proljetna prskanja i sprovodi zaštita voćaka u cvijetu od poznih mrazeva. Orezuju se kupine i maline.

Obavlja se i prekalemljavanje voćnih stabala i divljaka, đubrenje azotnim đubrivima, sjetva stratifikovanog sjemena, obrada zemljišta (tanjiranje, freziranje ili okopavanje).

Krajem mjeseca obaviti i treću plitku obradu zemljišta između redova. Prorjeđuju se plodovi voćaka. Uklanjaju se suvišni mladari u mladim zasadima u cilju formiranja uzgojnih oblika

Voćari u ovom mjesecu treba da obave potpunu zaštitu voćaka od raznih bolesti i štetočina, pridržavajući se, svakako, rokova prognozne službe za zaštitu bilja. Zemljište u voćnjaku traba održavati čisto, uklanjati korov, obaviti zelenu rezidbu, Suština zelene rezidbe je prorjeđivanje, a vrši se kada je kruna gusta i prilikom njenog oblikovanja. Pretežno se uklanjaju vodopije odsijecanjem iz osnove, zatim grane koje se ukrštaju, oboljele i lomljene. Starije grane se rijetko potpuno uklanjaju.

Pošto je juli obično najsušniji mjesec u godini, potrebno je, radi čuvanja vlage u zemljištu, obratiti posebnu pažnju površinskoj obradi zemljišta (drljanje, frezanje ili prašenje), zatim zastiranju površina ispod krošnje travom, a gdje postoji mogućnost, obavezno primijeniti navodnjavanje.

U zasadima jagoda treba zakidati stolone (lozice) na bokovima, a kod malina se, poslije završetka berbe, do zemlje orezuju i uklanjaju svi izdanci koji su donijeli rod iz malinjaka. Počinje ljetnja sadnja jagoda.

U julu voćari mogu da nastave zelenu rezidbu voćaka radi formiranja željenog oblika krune. Prema potrebi obavlja se zaštita.

Počinje i kalemljenje okularenjem na spavajući pupoljak jabuke, kruške i kajsije. Odsijecanje kalem – grančica za ljetno kalemljenje na spavajući pupoljak vrši se na sam dan kalemljenja ili dan ranije, a za kalemljenje na ostale načine, odmah po prestanku ili prije kretanja vegetacije. Do upotrebe, kalem-grančice treba čuvati u pijesku u podrumu.

U vinogradima lastare treba prikratiti i provući između žica. U redu se obavlja četvrto ili peto prašenje, a između redova peta plitka obrada zemljišta. Ako je suša, zalivati lozu. Kanale i puteve treba stalno održavati.

Tokom avgusta nastavlja se ranije započeta berba jagodičastog voća, kao i njihova zaštita mrežama od štetočina kakve su, recimo, ptice. Vrši se povezivanje novih izdanaka žbunastog voća, npr. kupine i maline. Avgust je, zapravo, mjesec malih radova u voćnjaku, mjesec zatišja pred veliku berbu koja tek dolazi.

Maline, kao i jagode, imaju razvijene nove sorte koje plodonose tokom cijelog ljeta. Zbog toga se na malinjacima tokom avgusta ima šta raditi. Zavisno od sorte, neke se beru, neke potkresuju i povezuju.

U vinograd se doprema ambalaža i počinje se sa probnom berbom najranijih i ranih sorti grožđa. Grožđe se klasira, pakuje i otprema. U donjim dijelovima čokota uklanja se starije lišće.

Vinovu lozu treba zaštititi od pepelnice, truležnice i savijača, a ako je potrebno i od plamenjače. Paziti na karencu!

U prvoj dekadi septembra završava se kalemljenje voćaka očenjem na spavajući pupoljak. Beru se plodovi zimskih sorata jabuka i krušaka i skladište u hladnjačama. Sa jabukama – oprez! Suviše rano obrani prezreli plodovi nisu pogodni za čuvanje, pa je određivanje najpogodnijeg vremena berbe zimskih sorti jabuka od posebne važnosti.

Počinje priprema zemljišta za jesenju sadnju ostalih voćnih vrsta.

Zaštita od zečeva zaslužuje posebnu pažnju. Podižu se voćnjaci, matičnjaci vegetativnih podloga i obavlja sadnja podloga u rastilu. Popunjavaju se prazna mjesta u voćnjaku. Nastavlja se đubrenje i osnovna obrada u zasadu. Izvodi se plavo prskanje breskve i kajsije, a mlade voćke štite od glodara.

Ukoliko vremenske prilike dozvole, nastavlja se sadnja voćaka. U jesen posađene voćke ogrću se zemljom da ne bi došlo do oštećenja korijena. Kontroliše se da li zečevi i drugi glodari čine štetu u voćnjaku. Uskladišteni plodovi jabuka, krušaka, dunja i eventualno drugog voća se kontrolišu, pakuju i otpremaju.

Pripremaju se zaštićene lijehe za sjetvu rasada . Sije se paprika te rani kupus i ostale kupusnjače u zaštićen prostor za proizvodnju rasada.

Ukoliko vremenske prilike omogućavaju, počinje sjetva ranog povrća. Plastenici i staklenici sada pokazuju svoju veliku prednost u odnosu na proizvodnju povrća na otvorenom prostoru. Ali, oprez, februar zna da bude hladan i sa mnogo sniježnih padavina. U tom slučaju mora se obezbijediti posebna njega mladih biljaka u plastenicima i staklenicima. Ukoliko je moguće osigurati zagrijavanje i obezbijediti dovoljno svjetla – trud i ulaganja će se isplatiti.

Povrtari u martu nastavljaju na otvorenom polju sjetvu ranih proljetnih usjeva: mrkve, peršuna, paštrnjaka, rotkve, rotkvica, spanaća, graška, lukova. Sade se lukovi, ren, salata, kelj, kupus, keleraba.

U aprilu se prihranjuje i okopava crni i bijeli luk i okopava i bere povrće iz jesenje i rane proljetne sjetve.

Povrtari koji su odlučili da izbjegnu proizvodnju rasada paprike i paradajza treba da znaju da je sada vrijeme za direktnu sjetvu ovog povrća. Direktna sjetva paprike i paradajza ima više prednosti – od smanjenja ulaganja u proizvodnju, pa do formiranja snažnih biljaka s razvijenim korijenovim sistemom, tako da paradajz može da se gaji i bez navodnjavanja.

Maj bi mogao da se nazove mjesecom sadnje, jer se sade krastavci, paradajz, paprika, lubenice, srednje rane kupusnjače.

Jun je mjesec berbe ranih kupusnjača – kupusa, kelja, karfiola i kelerabe, graška za preradu i mladog krompira. Krajem juna beru se rani paradajz, paprika, boranija, tikvice, vadi luk srebrenjak.

Povrće je u julu najčešće žedno i treba ga što više zalivati. Naravno, ako ima uslova za to. Posebnu brigu treba povesti o zaštiti od bolesti i štetnika. Obrađuje se zemljište nakon branja kultura. Okopava se, plijevi i prihranjuje povrće, posebno redovno to treba činiti poslije zalivanja ili kiše.

Vadi se prvo bijeli, a zatim i crni luk. Za vađenje pristiže i krompir. Počinje berba krastavaca i paprika. Nastavlja se sadnja kupusa, kelja i karfiola. Siju se boranija, mrkva, peršun, salata, i krastavci kornišoni, te rotkva i pozni kupus.

Kada je o povrtnjaku riječ, obavljaju se poslovi koji se, uglavnom, obavljaju tokom cijelog ljeta. Bere se rano povrće po potrebi; redovno se prozračuju staklenici i plastenici; a obavlja se i sjetva nekih zimskih vrsta povrća, kao i onih koje tokom jednog ljeta u više navrata dozrijevaju i u više navrata se siju.

Povrtlari vade krompir i skladište ga. Bere se boranija, krastavci kornišoni, paradajz, paprika i drugo povrće.

U novembru se beru kasne kupisnjače – kupus kasni, kelj, i vade praziluk, zimska rotkva, cvekla, spanać, rotkvica, peršun, paštrnjak, mrkva… Predzimska sjetva obavlja se tokom novembra ili još bolje, početkom decembra. Tako se sije mrkva koja nikne tek u proljeće i ranije pristiže od one sijane u februaru i martu.

Decembar je mjesec kada se završava berba kasnih kupusnjača preostlaih na polju i počinje priprema plastenika i staklenika za ranu proizvodnju povrća.

Ako se temperatura poveća trebalo bi izvršiti kontrolu pčelinjih društava, i obaviti prihranjivanje pogačama. Nekada se desi da se pčelinje leglo, tokom zime pomeri na stranu gde nema dovoljno meda pa pčele mogu da stradaju iako u košnici ima hrane. To se dešava i u LR košnicama gde pčele zimuju u dva nastavka a pčelinje leglo ostane u donjem nastavku gde je nedovoljno meda.

Dobro je krajem meseca dodatno utopliti košnice odozgo, ako to nije ranije urađeno.

Često matice počnu da polažu prva jaja u toplom periodu oko Nove godine. Ako nema hrane, mogu se dodati pogače, ili približiti neki ram sa medom uz samo pčelinje leglo, a ukloniti prazan ram koji je tu bio. Sada je dobro da se doda neki utopljavajući materijal (novine, karton, stiropor...) pod krovove košnica.

Obaviti radove oko čišćenje podnjače, posebno ako ima više uginulih pčela, ako su ulazili miš ili rovčica. Kada pčele počnu češće da izleću treba skinuti češljeve sa leta. Dobro je da se pčele povremeno prihranjuju spočetka malim količinama šećernog sirupa ili još bolje razređenog meda (20% mlake vode), obično 200-300g a kasnije se može davati i više, koliko društvo potroši, kao podsticaj razvoju. To je posebno korisno ako u prirodi započne cvetanje pa nastupe kišni dani.

Pčelari koji nisu izvršili prolećne preglede trebalo bi to što pre da učine, a ujedno će obaviti i proširenje legla, dodavanjem praznih ramova i satnih osnova. Srednjim društvima se mogu dodavati po dva izgrađena rama, ili jedan ram i jedna osnova a snažnim se mogu odjednom dodavati i dve osnove. pčelari koji su ostali sa slabim društvima treba strpljivo da ih neguju, da ih za početak suze a kasnije polako proširuju. Veoma dobra mera je preokretanje središnjeg rama legla za 180 stepeni, ili čak preokretanje svakog drugog rama legla. To ima za posledicu veliko širenje legla a može da se podstakne otklapanjem meda.

Maj je mesec bagremove paše i večina radova na pčelinjaku je sada povezana sa tom pašom. Kod srednjih i slabijih društava medišta treba postaviti na početku paše a na jaka drustva, koja dobro ispunjavaju plodišta, medišne nastavke treba staviti i pre početka cvetanja bagrema.

Kada sazri bagremov med, može se izvršiti skidanje medišnih nastavaka i vrcanje. Ne treba vrcati nezreo med, jer će pokvariti karakteristike zrelijeg meda sa kim se zajedno vrca, a može i da se ukiseli.

U blizini košnica obezbediti vodu za pčele.

Treba obaviti zamenjivanje starog i lošeg satnih osnova, u ovom mesecu ćemo društvima davati satne osnove na gradnju, dodavati ramove sa medom društvima koja imaju manjak,prihranjivaćemo u slučaju potrebe.Obezbediti pojilice na pčelinjaku.

Sada je vreme da se izvrši tretman društava protiv varoe. Avgust je ključni mesec pripreme društava za prezimljavanje. Obezbeđuju se dva ili najmanje jedan pun ram sa medom do zida košnice, s tim da makar na drugom bude i dosta polena. Zatim se stavljaju ramovi sa leglom i mednim vencima, pa opet ram sa polenom i ram sa medom. Iza toga, ka drugom zidu košnice se stavljaju spomenuti stari i loši ramovi Preporučljivo je u prerasporediti ramove u košnici tako da se stari, loši, sa mnogo trutovskog legla, stave što više na stranu, pa makar u njima bilo nešto legla.U slučaju visokih temperatura dobro je na košnice staviti pokošenu travu a u svakom slućaju obezbediti vodu na pčelinjaku.

Ako nije obavljeno u Avgustu, saada se obavlja dopuna rezervi hrane, tretiranje protiv varoe. Ukoliko zateknemo neko društvo bez matice, najbolje ga je spojiti sa nekim drugim društvom. Društva u LR košnicama bi trebalo da imaju oko 1,5kg meda po ramu zaposednutom pčelama a kod DB nešto više (1,5-2kg) da bi mogla da sigurno zimuju bez dodavanja pogača tokom i krajem zime.

Novembar je mesec mirovanja pčela, kada u košnicama uglavnom nema legla i potrošnja hrane je vrlo mala. Pčelari mogu obaviti tretman oksalnom kiselinom, I provjeriti stanje u košnicama. Ne treba mnogo uznemravati pčele u ovom period. Na pčelinjaku i pored pčelinjaka treba saditi medonosno bilje.

Obići pčelinjake i proveriti da li je sve u redu, spolja gledano. Košnice koje su eventualno stradale treba zatvoriti, isprazniti, ramove odneti u prostoriju i saće pretopiti. Pčelari koji se boje za rezerve hrane u košnicama mogu sad da dodaju hranu u vidu medno-šećernih pogača.

Što se tiče stočarstva, ovo je mjesec kada mladi često dolaze na svijet. Zato se treba pripremiti za prašenje krmača, pa kako je ovaj mjesec često hladan treba se pripremiti za utopljavanje mladih prasaca nastiranjem debelih količina slame u svinjcima.

Prasčićima u svinjcu treba napraviti sklonište od letvi ili gredica ispod kojih semogu skloniti da ih majka ne bi prignječila.

Pripremiti odgovarajuće uslove za teljenje krava koje je, takođe, veoma često u ovom mjesecu. U jednom uglu prethodno očišćenom, treba prostrijeti čistu slamu. Pri teljenju poželjno je da prisustvuju lica koja će pomoći ako dođe do nekih komplikacija.

Ishrani stoke posvetiti posebnu pažnju. Osigurati dvoljno minerala i vitamina. U jasla se stavlja najkvalitetnije sijeno, a ako tele sisa, treba ga dovoditi na podoj svaka tri sata, ili ga ostavljati kraj krave da sisa po volji.

Ovcama, i drugim preživarima, treba davati stočnu so. Poslije zimske ishrane stoku treba dovesti u dobru kondiciju. Posebnu brigu posvetiti izbalansiranoj ishrani.

Stoka se izvodi na pašu ili počinje da hrani zelenom hranom. To mora biti postepeno da ne bi došlo do probavnih smetnji.

U ovom mjesecu počinju da se raskvocavaju kvočke, pa ih treba nasaditi – ako u domaćinstvu, kako je to uobičajeno, nisu kupljeni jednodnevni pilići proizvedeni u inkubatosrkim stanicama. Ukoliko ste se opredijelili za sopstvenu proizvodnju pilića, oprez! Tokom prvih 3 do 40 dana, dok ne dobiju perje, pilićima je potrebno grijanje. Piliće koje su izvele kvočke, griju one same svojim tijelom, a nabavljene jednodnevne (one iz inkubatora) treba grijati vještačkim kvočkama.

Sva stoka počinje da se hrani zelenom hranom pri čemu se mora voditi računa da ne dođe do nadimanja. Nadun, svaki stočar mora da zna, valja što hitnije liječiti, jer naduta životinja vrlo brzo ugine usljed ugušenja. Najjednostavniji postupak za spašavanje ugroženih životinja je masaža obje slabine gužvama slame. Za vrijeme masaže prednji dio tijela životinje treba da je uzdignut, jer se tako omogućava lakše izlaženje gasova iz buraga. Korisno je i polivanje slabina hladnom vodom i stavljanje ledenih obloga. Praktikuju se i razni načini izazivanja povraćanja. Ako svi postupci ostanu bezuspješni, preporučuje se probadanje buraga. To se čini na najizbočenijem mjestu lijeve slabine posebnim šiljkom koji se naziva trokar, uz sredinu između posljednjeg rebra, kuka i leđnih pršljenova. Šiljak trokara prilikom uboda treba da je uperen prema laktu prednje desne noge.

Ovo je mjesec mladunčadi u stočarstvu, jer se u gazdinstvu sada nalaze mlada telad, jagnjad, prasci, pilići. Svima njima treba obezbijediti odgovarajuću hranu. Za preživare je najbolja dobra paša, tako da se krave izvode na pašnjake i napasaju. Što se tiče staje obavljaju se standardni radovi koji uključuju izbacivanje stajnjaka iz staje, hranjenje preživara i nepreživara...

U julu, a i ranije, može se pristupiti tovu stoke koja se ne planira za priplod. Posebnu brigu treba voditi o razdvajanju životinja po polovima jer polna zrelost pojedinih životinja veoma često nastupa dosta rano i nije u skladu sa njihovom fizičkom razvijenošću.

Pored sijena, potrebno je za zimski „jelovnik“ osigurati silažu kao i dovoljne količine prostirke i koncentrata. Od veličine štale, svinjca, ovčarnika, živinarnika i dr. zavisi broj stoke koja će zimovati jer smještajni kapaciteti su među najbitnijim preduslovima za prezimljavanje stoke.

Sad već planiramo koliko stoke ostavljamo tokom zime i koliko hrane joj treba osigurati. Stoku treba štititi od vrućine i davati joj dosta hladne i čiste vode.

Septembar, kao i dva prethodna mjeseca, je u znaku sabiranja ljetine. Slama je najčešća i najkvalitetnija prostirka i treba je odmah poslije berbe sakupljati i balirati.

Novembar je mjesec svinjokolja. Svinjsko meso obavezno pegledati kod veterinara, jer je trihineloza opasnija bolest nego što se misli.

Decembar karakterišu niske temperature, pa zato treba obezbijediti da sva stoka ima dobar i ugodan smještaj.